Od Ilije Crijevića do Luke Modrića: osam života, osam glasova

Neke životne priče pripovijedaju sami njihovi junaci. Druge strpljivo sklapaju istraživači, iz arhiva, pisama i rukopisa. Ovih osam knjiga vodi od renesansnog Dubrovnika i osječke obale Drave do američkog profesorskog kabineta i Gaze pod bombama. Razlikuju se razdobljem, tonom, pa i jezikom, ali u svakoj neko vrijeme gledaš svijet tuđim očima. Zato je najbolje birati prema glasu koji te privlači.

Životi koje treba rekonstruirati

Ilija Crijević (1463. – 1520.) u Rimu je kao mladić okrunjen lovorovim vijencem i pohađao je akademiju slavnog humanista Pomponija Leta. U rodni Dubrovnik vratio se sa snovima o slavi na europskim dvorovima. Umjesto toga dočekali su ga činovnički poslovi i nelagodne službe u pograničnim utvrdama, a neko je vrijeme proveo i u tamnici. Glas izdaleka: Portret Ilije Crijevića prati obrazovanog latinista i pjesnika čiji život nije krenuo onako kako je obećavao, ali koji je ipak ostavio trag. U dubrovačkoj gimnaziji Crijević je učenicima prenosio ljubav prema rimskoj komediji, a među njima su bili Nikola Nalješković i Marin Držić. Već opis knjige počinje priznanjem onoga što ne znamo: kako je izgledao, na kojem je jeziku sanjao i kako je razgovarao s majkom. Takav pristup prikladan je portretu čovjeka kojeg od nas dijeli pet stoljeća.

Drukčiji, ali jednako tvrdoglav život prati U taboru anarhista: život Ivana Zeppa. Ivan Zepp (1889. – 1967.) bio je krojač koji je u mladosti sudjelovao u antimilitarističkim akcijama diljem Europe. Posljednje godine proveo je u Osijeku, u socijalističkoj Jugoslaviji, a kroničar radničkog pokreta Lavoslav Kraus nazvao ga je „posljednjim anarhistom u Osijeku“. Knjiga se oslanja na arhivske izvore i osobne zapise. Zeppov život s njegovim uvjerenjima, razočaranjima i prijateljstvima s istaknutim aktivistima postaje i prozor u radnički pokret prve polovice 20. stoljeća. Dobro će doći čitateljima koji veliko razdoblje radije upoznaju kroz sudbinu jednog upornog čovjeka nego kroz državnike i bitke.

Djetinjstvo i obitelj iznutra

Stanisław Lem većini je čitatelja poznat po znanstvenoj fantastici. U Visokom dvorcu, autobiografskom tekstu iz 1966., nema ni traga fantastičnome. Lem se vraća djetinjstvu i školovanju, ali svjesno ne piše kao odrastao čovjek koji objašnjava kako je postao pisac. Pokušava pustiti dijete da govori, a sjećanja slaže kao krhotine razbijenog kaleidoskopa. Najviše pozornosti dobivaju predmeti koji su mu u djetinjstvu bili važni. Tek se u završnim poglavljima knjiga otvara širim razmišljanjima o umjetnosti i kreativnosti.

Maya Angelou (1928. – 2014.), američka pjesnikinja i borkinja za ljudska prava, svoj je život ispričala u sedam autobiografija. Mama, ja i mama posljednja je od njih, objavljena 2013., a ovdje je riječ o drugom izdanju. Tema je možda najosobnija u cijelom nizu: odnos s majkom. Angelou piše o baki koju je voljela i o majci koju je s vremenom počela obožavati. Ljubav pritom ne shvaća sentimentalno, nego kao silu koja liječi i oslobađa. S Lemovom knjigom čini zanimljiv par. Oboje se vraćaju odrastanju, ali Lem pamti kroz stvari, a Angelou kroz ljude koji su je oblikovali.

Razgovori i svjedočanstva na engleskom

Dvije knjige iz ovog izbora izdanja su na engleskom jeziku i obje počivaju na susretu s krajem, iako su posve različite.

Tuesdays With Morrie Mitcha Alboma priča je o drugoj prilici. Gotovo dvadeset godina nakon studija Albom je ponovno pronašao svog profesora Morrieja Schwartza, koji je bolovao od ALS-a i proživljavao posljednje mjesece života. Počeo ga je posjećivati utorkom, kao nekad na fakultetu, a ti su susreti postali njihov posljednji „sat“: lekcije o tome kako živjeti. U središtu je odnos učenika i učitelja, pa knjiga odgovara čitateljima koji u memoarima traže razgovor i toplinu.

The Eyes of Gaza Plestije Alaqad nosi sasvim drukčiju težinu. Početkom listopada 2023. Alaqad je imala 21 godinu, tek je diplomirala i sanjala o novinarstvu. Nakon 7. listopada Gaza se našla pod valovima izraelskih napada. Knjiga je sastavljena od njezinih dnevničkih zapisa iz tjedana koji su uslijedili, dok je bježala iz četvrti u četvrt i od bolnice do bolnice. U to su vrijeme njezine snimke razaranja diljem svijeta gledali milijuni ljudi. Pokušavala je zapamtiti lica ljudi oko sebe kako bi ih netko poznavao i pamtio. Ovo nije lako štivo, nego svjedočanstvo iz samog središta događaja, ispričano glasom jedne mlade žene.

Pozornica i teren

Serj Tankian rođen je u Beirutu, u armenskoj obitelji koja se tijekom libanonskog građanskog rata preselila u Kaliforniju. U knjizi Rušimo sustav – Autobiografija pjevača System of a Downa opisuje kako je odustao od obećavajuće karijere da bi postao glazbenik, kako je nastao System of a Down i kako su turneje utjecale na odnose u bendu. Jednako važnu nit čine armenski genocid, koji je trajno obilježio njega i njegove pretke, te razmišljanja o kapitalizmu i društvenim nejednakostima. Knjiga ima više od 270 stranica, a sadržava i fotografije iz njegova privatnog albuma. Fanovima benda knjiga će objasniti odakle dolazi bijes u tim pjesmama, a i onima koji bend ne prate može biti zanimljiva kao priča o umjetniku koji stvaranje ne odvaja od stava.

Na kraju je glas koji većina domaćih čitatelja već poznaje, barem s terena. Moja igra autobiografija je Luke Modrića, napisana s Robertom Matteonijem, o njegovu putu od teškog djetinjstva do svjetske nogometne slave. Crijevićev glas treba osluškivati kroz stoljeća, a Modrićevu karijeru mnogi su pratili gotovo utakmicu po utakmicu. Ovdje o njoj mogu čuti od njega samoga.

Ako se ne možeš odlučiti, pitaj se kakav ti glas treba. Je li to netko tko se prisjeća, kao Lem i Angelou? Netko tko svjedoči dok se sve događa, kao Alaqad? Ili netko čiji život tek treba strpljivo sklopiti iz tragova, kao Crijević i Zepp? Svaki od tih putova vodi do drukčijeg čovjeka.