Goran Bare (1965. – 2026.): posveta glasu Majki i pjesmama koje ostaju

Goran Bare, pjevač, autor i osnivač grupe Majke, preminuo je 9. listopada 2026. godine. Njegovim odlaskom hrvatska rock scena izgubila je jedan od svojih najprepoznatljivijih glasova, a slušatelji glazbenika uz čije su pjesme odrastali, pronalazili utjehu i skupljali snagu za vlastite korake dalje.

Baretovo pjevanje nosilo je posebnu težinu. U njegovu su se glasu susretali prkos i ranjivost, umor i želja da se nastavi. O boli, ljubavi i samoći pjevao je neposredno, riječima u kojima je bilo lako prepoznati nešto vlastito. Upravo je ta iskrenost stvarala bliskost između njega i publike.

Rođen 1965. godine u Vinkovcima, Bare je 1984. osnovao Majke. Iz vinkovačke rock scene izrastao je bend čija je glazba povezivala garažnu sirovost, blues i snažnu autorsku osobnost. Prvijenac „Razum i bezumlje” (1990.) i „Razdor” (1993.) postavili su temelje njegova prepoznatljivog izraza, a pjesme poput „Budi ponosan” ostale su važan dio koncertnog života Majki.

Diskografija Majki čuva različita razdoblja toga puta. Nakon „Milosti” (1994.), album „Vrijeme je da se krene” (1996.) donio je pjesme „Mene ne zanima”, „A ti još plačeš” i „Odvedi me”, koje su bend približile široj publici. Slijedio je „Put do srca sunca” (1998.), još jedno važno poglavlje u opusu kojem se vrijedi vraćati slušanjem cijelih albuma.

Bare je svoj glazbeni put nastavljao i izvan Majki, među ostalim albumom „Izgubljen i nađen”, snimljenim s Plaćenicima. Povratak Majkama donio je „Teške boje” (2011.), izdanje uz koje su osvojili šest Porina, a zatim i „Nuspojave” (2018.). Ti su albumi pokazali koliko prostora za nove pjesme i drukčije glazbene izraze još postoji u njegovu stvaralaštvu.

Posebno mjesto pripada koncertima. Snimke poput albuma „Život uživo” (1997.), „Unplugged” (2008.) i „Made in London” (2024.), zabilježenog u londonskom klubu Dingwalls, čuvaju dio susreta Bareta, Majki i njihove publike. Danas dobivaju i dodatnu vrijednost kao zapisi glasa i prisutnosti kojih ćemo se sjećati.

U Menartu se od Gorana Bareta opraštamo sa zahvalnošću za glazbu koja je pratila toliko različitih života. Za pjesme kojima smo se vraćali kad nam je trebalo razumijevanje, malo hrabrosti ili jednostavno dobar rock.

Ostaje nam ponovno ih poslušati.

Pažljivo, od početka do kraja.

Hvala ti, Bare.