Vodiči i reference
Pisci na otoku, družba zagonetača i roman u komadima
Zagonetka u knjizi ne svodi se uvijek na pitanje tko je ubojica. Ponekad je to nedovršeni rukopis koji netko mora privesti kraju, ponekad trag koji vodi do vlastitih roditelja, a ponekad sama knjiga, rasuta tako da je čitatelj tek treba složiti. Tri naslova iz ponude Menart multimedijalne knjižare pokazuju koliko različitih oblika može imati ljubav prema odgonetanju. Predstavljamo ih prema podacima njihovih nakladnika i bez otkrivanja raspleta.
Kraj se piše sam: šestero pisaca i nedovršeni rukopis
Premisa romana Kraj se piše sam zvuči kao poziv kakav bi pisac rado primio. Arthur Fletch, autor koji živi povučeno, poziva šestero kolega na svoj privatni škotski otok. Kad gosti stignu, domaćina nema, a njegova posljednja knjiga ostala je nedovršena. Imaju 72 sata da je dovrše.
Privlačnost ove priče leži u zamjeni uloga. Ljudi koji inače smišljaju zaplete i odlučuju kako će priča završiti sada se nalaze unutar tuđe priče, pa kraj prestaje biti samo književno pitanje. Izolirani otok, mala skupina ljudi i rok koji istječe dobro su poznati sastojci klasičnog detektivskog romana. Ovdje je, međutim, i samo pisanje dio igre.
Kako navodi Profilov opis izdanja, ime Evelyn Clarke zajednički je pseudonim dviju autorica, Cat Clarke i V. E. Schwab.
Iz ovog dijela članka
Kraj se piše sam
Družba zagonetača: zagonetka kao posljednji dar
Družba zagonetača Samuela Burra kreće od sasvim drukčijeg pitanja. Clayton Stumper ima dvadeset pet godina. Kao novorođenče ostavljen je kod Družbe zagonetača i ondje je odrastao. Nakon smrti Pippe Allsbrook saznaje da mu je ostavila posljednju zagonetku, čije bi rješenje trebalo otkriti tko su mu roditelji.
Ovo nije priča o istražitelju koji rješava tuđi slučaj. Clayton traga za vlastitim podrijetlom, a put do odgovora zadan je zagonetkom. Prema opisu nakladnika Znanje, potraga ga dovodi i do veće tajne od one koju je tražio. Posebnu draž priči daje okruženje: Clayton je odrastao među ljudima koji zagonetke smišljaju, pa ga upravo njihov zanat vodi prema odgovoru o njemu samome. Neka vas naslov pritom ne zavara: riječ je o romanu, a ne o zbirci mozgalica.
Iz ovog dijela članka
Družba zagonetača
Kainova čeljust: knjiga koju treba složiti
Treći naslov ide najdalje. Kainovu čeljust napisao je Edward Powys Mathers pod pseudonimom Torquemada, a zagonetka je prvi put objavljena 1934. godine. Čini je stotinu ispremiješanih stranica. Zadatak je pronaći njihov ispravan poredak te otkriti šest žrtava ubojstva i njihove ubojice. Kako objašnjava nakladnik Znanje, ključ se krije u književnim referencama i igrama riječi.
Brojke se ovdje lako pomiješaju. Stotinu stranica odnosi se na samu zagonetku, a hrvatsko izdanje ukupno ima 216 stranica.
U ovoj knjizi čitatelj nije promatrač. Umjesto da prati istražitelja, sam povezuje dijelove teksta, uspoređuje rečenice, postavlja pretpostavke i odbacuje one koje ne drže vodu. Takav zadatak traži strpljenje i pažljivo, sporo čitanje, a vjerojatno i olovku pri ruci. U prva dva romana čitatelj prati likove koji odgonetaju tajne, a u Kainovoj čeljusti slaganje priče postaje njegov zadatak.
Iz ovog dijela članka
Kainova čeljust
Voditelj digitalnog marketinga
Velimir Hlupić voditelj je digitalnog marketinga u Menartu.