Dva brata

Na dan atentata na Charlie Hebdo slavilo se. Mudžahedini su izvukli svoje kamionete i kružili u njima gradom pucajući iz kalašnjikova. Na glavnome trgu plesali su kao na svadbi. Žutobradi je žrtvovao ovce i podijelio ih svima. Potpuno nestvarno. [...] A jedna stvar mi nije bila jasna. Dvojica terorista rekla su da rade za Al-Kaidu u Jemenu. A naši dečki ovdje govorili su kao da su naši počinili atentate. To nije bila moja vizija džihada. Rat treba voditi pošteno, i to činimo ovdje. No šutio sam. Nisam imao izbora. U svom debitantskom romanu, za koji je 2018. dobio Prix Goncourt, Mahir Guven piše o dvojici braće, podrijetlom iz Sirije, o mladićima odraslima u pariškom predgrađu i njihovom ocu, o svijetu imigranata prve i druge generacije koji se nastoje integrirati u francusko društvo, o nemilosrdnom svijetu uberiziranih radnika, o životu s islamskim militantima u Raki, o svijetu u kojem je od idealizma preko radikalizma do fanatizma mali korak, i o bratskoj ljubavi koja je u konačnici jača od svega.