Ervehe

Ervehe. Knjiga o jednoj majci osmi je roman Balkanske sage albansko-makedonskog pisca Luana Starove. Riječ je o lirskoj i meditativnoj, ali epski produljenoj potresnoj naraciji o višekratnom progonstvu što se proteže kroz nekoliko naraštaja i svojom difuznom prirodom trajno obilježava živote više generacija jedne obitelji.

Roman u naslovu nosi ime glavne heroine, pripovjedačeve majke Ervehe. Mlada albanska obitelj prinuđena je četrdesetih godina prošlog stoljeća napustiti domovinu i preko Ohridskog jezera doći do „obale egzila“ u Makedoniji. Granica koju prelaze, u to vrijeme, nije samo najzatvorenija na Balkanu i u Europi, već je to i granica koja je sudbinu pripovjedačeve obitelji presjekla na dva dijela. U vječnom egzilu prema Europi, ali i prema samima sebi, u dihotomiji iščekivanja povratka i bježanja prema ideji Zapada, Majka je jedini postojani, nepokolebljivi stub koji, kako i sama kaže, postoji kako bi obitelj održao na životu.

Nezaobilazan kronotip ovog u presudnoj mjeri autobiografskog pripovijedanja predstavlja Balkan na kojem izvjesnost progonstva ima veoma kroničan karakter i trajanje. Starovin roman nije samo roman o jednoj Majci, ni o majci općenito. To je prije bolna hermeneutika doživljenog bjekstva, surovo neprohodnih granica, ukradenog vremena, zarobljenih nada i potencijala jedne obitelji.