Frank Zappa glavom i bradom

Ako si ikada htio biti buntovnik, barem jednom u životu obratio ti se Frank Zappa. Vidio si ga na TV-u, društvenim mrežama ili već negdje drugdje, njegova duguljasta glava s brkovima i bradom i prodorne crne oči gledale su te s ekrana i podsmjehivale se i tebi, i onima unutar ekrana, ali i cijelom kontekstu, svima. Poruka koju ti je prenio jest: u redu je praviti budalu i od sebe i od drugih, dokle god nemaš loše namjere (kao oni na vlasti, na direktorskim pozicijama, šefovi odjela, glasnogovornici orkestara, itd…) i voliš muziku, koja će ti omogućiti da učiš i razumiješ svijet. U svojoj začudnoj autobiografiji, koju je originalno objavio nekoliko godina prije smrti, Zappa pripovijeda doslovno o svemu: glazbi, svom djetinjstvu i odrastanju, industriji zabave, filozofskom i praktičnom pogledu na umjetnost, politici, religiji, obitelji, cenzuri i bolestima – prije svega – američkog društva, što iz današnje perspektive izgleda kao točna dijagnoza ispostavljena u ranoj fazi sindroma koji je dosad već prilično poodmakao. Ova knjiga neizostavna je enciklopedija rock and rolla, leksikon mudrosti antiestablišmentskog genija i izumitelja DIY principa, zakletog opozicionara svakoj sili i autora 130 albuma najrazličitijih glazbenih stilova objedinjenih u nezaboravnom liku i djelu Don Quijotea alternativne scene, Franka Zappe.