Hoffenburg

Mladi neurokirurg iz Splita Sebastijan Mikulić počinje raditi u timu prestižne sveučilišne klinike Hoffenburg koji vodi karizmatični profesor Friedrich Mendel. Sebastijan i njegovi kolege, izloženi iscrpljujućem radnom tempu, teretu dalekosežnih odluka koje moraju donositi u trenu, i samovolji nadređenih, shvaćaju da će morati naučiti mnogo više od operiranja ako žele postati uspješni kirurzi.

Četiri dana kasne jeseni ključna su za sazrijevanje mladog neurokirurga, kada doznaje da mu šef laboratorija pokušava prisvojiti autorstvo na znanstvenom radu u koji je uložio tri godine, dok se na klinici nižu problemi i katastrofalne komplikacije koje traže punu koncentraciju i preuzimanje odgovornosti. Kombinacijom pripovjedačke vještine i autentičnog iskustva iz kirurške ordinacije i istraživačkog laboratorija, u koje oko javnosti rijetko zaviruje, nastala je oštra kritika moderne znanosti i akademske medicine, ali i posveta strasti i plemenitosti liječničkog poziva.

„U tom najnepristupačnijem od svih mogućih okruženja, Sebastijan je doživljavao najuzbudljivije, najhumanije i najzabavnije trenutke i taj ga je kontrast podsjećao na pozornicu prije koncerta. Na svakom koncertu, čak i loših glazbenika, uzbuđivala ga je čarolija kojom su se beživotni instrumenti, nakon što bi glazbenici izišli na pozornicu i uzeli ih u ruke, pretvarali u nešto fantastično i nepredvidivo.“

Hoffenburg je roman uvjerljivih situacija i osebujnih likova, u kojem su drame u kirurškoj ordinaciji uzbudljive poput akcijskih scena u kriminalističkim romanima.

Dr. Branka Erdelji Štivić u recenziji ističe kako „autor skida pozlatu s poslova liječnika i znanstvenika, opisujući loše uvjete rada i skromne prihode, raskrinkavajući putem principe napredovanja u visokoj medicini i znanosti. Upoznajemo protagoniste s ogromnom ekspertizom, ili bez nje, ali ogoljene. Vidimo njihove vrline, ali i ograničenja i slabosti, ponajviše pohlepu, ovisnosti, zluradost…“

Ilustraciju na naslovnici potpisuje Dalibor Talajić.