Legionarova priča

Kada netko sa 65 godina objavi svoj književni prvijenac kao što je ovdje slučaj s romanom Legionarova priča našičkog autora Mirka Guljaša, možete biti sigurni da je riječ o kvalitetnom i nesvakidašnjem štivu o čijoj je realizaciji autor godinama promišljao. Roman je to koji je nastao na osnovu pričanja autorovog oca, a koji je proživio traume Drugog svjetskog rata boreći se na poraženoj strani, proživio je bitku za Staljingrad, Bleiburg i Križni put. Malo je takvih knjiga iz kojih se može iščitavati i neka druga istina, a ne samo ona koju su nametnuli pobjednici.

Evo što sam autor kaže u posveti ove knjige:

( Rat je ugodan onima koji ga nisu iskusili; ostalima je strahovita stvar.)

Svjestan činjenice da svaki spomen na hrvatske vojnike koji su mimo svoje volje bili prisiljeni ratovati na „onoj“ strani i danas izaziva sumnjičavost, odlučio sam ovu priču posvetiti upravo njima i njihovim sudbinama.

Nepobitno je da Hrvati nisu ratovali zbog ideje, otimanja tuđega ili bogaćenja. U vihor rata uvučeni su kao i svi narodi ondašnje Europe. „Rat je zlo“,  riječi su moga pokojnoga oca. Probude se najniže strasti i nema nevinih. Vojnici se bore za golo preživljavanje i suborce. Ideje i izazivači rata daleko su od ratišta. U rovovima živi bol, patnja i krv i na kraju pobjednici svoj gnjev iskale na protivničkim vojnicima.

Pobjednici uvijek pišu povijest i nastoje u svojoj istini opravdati i zataškati svoje pobjedničko iživljavanje nad poraženima. Jedno zlo zamijeni drugo, a najslabiji ispaštaju.

Za razliku od „onoga 1945.“, nakon Domovinskoga rata pokazala se moralnost hrvatskog naroda i hrvatskih ratnika, što znači oprost te  kako pobjednici trebaju postupati s poraženima.