Ljeto na jezeru Čiču

Novi roman Jasminke Tihi-Stepanić postavlja pred čitatelje još jednu dojmljivu priču, ovaj put viđenu očima djevojčice. Lucija je četrnaestogodišnjakinja koja tog ljeta saznaje da život jednostavno nije pošten. Njezino Ljeto na jezeru Čiču nije od onih „nezaboravnih ljeta koja stanu u memoriju mobitela“.

Roman otvara situacija u kojoj preplašena Lucija traži brata koji je nestao iz kuće, usred oluje praćene velikom grmljavinom. Našla ga je na rubu ceste, mokrog i promrzlog, bio je krenuo pronaći mamu koja mu nedostaje. Zebnja koja se Luciji tada uvukla u srce i „širila po tijelu kao bockavo inje“ ostat će zauvijek zapamćena.

Dok majka radi sezonski posao sobarice u Poreču, koji je prihvatila nakon što je ostala bez posla promotorice u propaloj izdavačkoj kući, otac u dalekoj bavarskoj prijestolnici Münchenu, radom u tamošnjoj slavnoj automobilskoj tvornici, pokušava popraviti kućni budžet. O Luciji i njezinu jedanaestogodišnjem bratu Janku brine baka Višnja. Svi zajedno puni su snova o svijetloj budućnosti, zbog koje se isplati izdržati malo teških i usamljenih dana. Svima je sreća slika vlastite obitelji na okupu.

Luciju muče i ljubavni problemi, kako i dolikuje završenoj osmoškolki. Odnos žene i muškarca nešto je o čemu malo zna, ali zato često razgovara s prijateljicom Petrom, koja će unijeti i tračak sumnje u ljubavne, odnosno preljubničke i komplicirane, veze odraslih. Tako će Lucija sa strahom pomisliti kako je otac možda baš zato ne poziva u Bavarsku, iako ona tjednima spremno čeka poziv. Njezino iskustvo s dječacima koje upoznaje na jezeru, osobito s jednim Jakovom, polako će u njoj probuditi osjećaje iščekivanja i zaljubljenosti.