Mač i koplje

Godina je 1895. U malom čunu koji rijekom Inharrime napušta selo Nkokolani petero je putnika: ranjeni portugalski narednik Germano de Melo, njegova talijanska prijateljica Bianca Vanzini, i ono što je ostalo od obitelji Germanove petnaestogodišnje prevoditeljice iz naroda VaChopi – sama Imani, njezin otac, glazbenik Katini Nsambe te njezin mentalno zaostali brat Mwanatu. Dok se s obje strane granice Carstva Gaze gomilaju vojske, a portugalski se kolonizatori spremaju zadati posljednji udarac vladaru Ngungunyaneu, jedino mjesto na kojemu Germano može potražiti pomoć neobična je bolnica koju u neposrednoj blizini Ngungunyaneova dvora vode goanski misionar Rudolfo i crna proročica Bibliana. Epsko putovanje na koje je u romanu Mač i koplje svoj drveni čamac porinuo najznačajniji afrički pisac današnjice Mia Couto veličanstveno je i neizvjesno, ali ne zato što je neizvjestan ishod rata između europskog i afričkog oružja, već stoga što Coutove likove vodi između obala povijesti i snoviđenja, a na njemu se sudaraju i tonu ljudi i svjetovi. Kao što u koritu rijeke Inharrime ne dodirujući se teku dvije rijeke, jedna danju, a druga noću, tako u veličanstvenom toku Coutove proze tutnje ljubav i nasilje, mitovi i vizije, krv i snovi iz kojih se rađa oružje koje će je proliti. Mač i koplje, drugi dio kapitalne Coutove trilogije Carev pijesak, ne vodi samo na poprišta povijesnih beščašća i bitaka već i do vječnih, univerzalnih postaja zvanih Rat i Rod, Identitet i Dom.