Najljepša žena u gradu

...piše Bukowski u nekoj od ovih 30, dobrim dijelom autobiografskih, priča. To, naravno, znači da se opet susrećemo s pjesnicima, svodnicima, pijancima, kurvama, kockarima, besposličarima i ostalim autorovim prijateljima i prijateljicama, koje je ovaj put smjestio u žešće okruženje: priče su agresivnije, tvrđe, brutalnije, mračnije, a neke i šokantne; poneke tjeraju i suze na oči – što od smijeha, što od plača...

Sve u svemu, Bukowski ponovo dokazuje da je jedan od najizvornijih talenata kratkog pripovijedanja – nekim piscima ni petsto stranica nije dovoljno da izreknu ono što on lakoćom ispiše na deset. Svatko tko pročita ovu – po mnogočemu upravo Najljepšu – zbirku, moći će bjelodano posvjedočiti nepodnošljivoj lakoći pripovijedanja koju u svojim otkačenim zapiscima podastire stari pokvarenjak.

Za kraj ove bilješke još jedno tipično Bukovo razmišljanje: »A sada, oprostite mi dragi čitatelji, vratit ću se kurvama i konjima i cugi, dok još imam vremena. Ako je u njima sadržana smrt, tada, po meni, izgleda puno manje uvredljivo biti odgovoran za vlastitu smrt nego umrijeti od one smrti koju vam donose ukrašenu frazama o Slobodi i Demokraciji i Humanosti i/ili bilo kojem ili sveukupnim tim Sranjem.«