Neizgovorena pitanja i psihologični odgovoriI

Pitanja su važna jer ćemo se s pomoću njih približiti odgovorima. Ali samo ako ih uspijemo postaviti ili barem naslutiti, ako ne i izgovoriti. Važno je znati bojimo li se nekih tema i ostavljamo li pitanja o njima dirljivo neizgovorenima. Pitanja kao da vise u zraku. Tu su, a nisu izgovorena. To neizgovaranje katkad boli, straši, zabrinjava. Ljubica Uvodić-Vranić nudi nam i u ovoj knjizi pregršt tema s primjerima pitanja i odgovora iz svoje prakse, uvjerena da do nekih vlastitih pitanja katkad možemo doći čitajući neka tuđa. Problemi su slični, često sličniji nego što mislimo, ali i ako se razlikuju, način postavljanja pitanja, hrabrost i odlučnost, izravnost i upućenost mogu nam itekako pomoći da se podsjetimo svoje muke. Kad pitanje jednom bude izgovoreno, pa čak i ako na njega nemamo niti jedan spreman odgovor, kad imamo složenu situaciju koja traži da se o mnogočemu razmisli i mnogošto obrazloži, svejedno smo učinili važnu stvar – približili smo se problemu. Na taj način možda ćemo doći i do njegove srži.