Otisci potkova

Nino z Barbana srastao je uz zemlju, njezine prirodne cikluse i ratarske radove jer „nema ništa prirodnije od vezanosti za zemlju i takvoj ljepoti ništa ne može biti ravno“. Obnavljanje Trke na prstenac za Nina postaje simbol povezivanja barbanske prošlosti i budućnosti, a i prilika za njegovog mladog konja Glorijana. Iako se njegova životna ljubav Slavica, s kojom je sanjario o pobjedi na Trci, udaje za gradskog mladića, Nino gorčinu rastanka pretvara u ljubav prema konjima, trci i budućnosti sela. Njegov mu se trud životnim obratima vraća na neočekivani način.

Branko Blažina progovara glasom suvremenog sela suočenog s urbanizacijom i brani njegovu prostodušnost i tvrdokornu mudrost prema kojoj je vezanost uz zemlju i njezine plodove duboka veza sa samim životom. Blažina nam istodobno približava emotivni život skromnih i marljivih seoskih ljudi, koji bolje razumiju životinje nego blagoglagoljive došljake iz grada i često ne znaju izraziti svoje snažne i burne osjećaje i pokazati iskrenu želju i privrženost.