Prilozi za portret moje generacije

Ovom knjigom publicist Duško Čizmić Marović nudi publicistički efektnu i sugestivnu sliku generacije snažnih osobnosti koja se oblikovala u studentskome političkome i publicističkom aktivizmu od 1969. do 1971. godine. Serijom portreta odabranih glavnih likova svoje generacije, koja je objavljena u proljeće 2001. u Jutarnjem listu, te nizom kolumni u Slobodnoj Dalmaciji u prvoj polovici 2000-tih, autor se s uvjerenjem da je s “dva ili tri odabrana portreta moguće prikazati čitavo jedno razdoblje sa svim njegovim proturječnim tendencama” upustio u “arheološko istraživanje” vrijednosnog “čišćenja hrvatskog sjećanja”.

Riječ je o generaciji čiji se specifični kolektivni identitet formira i učvršćuje u iskustvu studentske pobune 1968, u kritičkom sučeljavanju s tim iskustvom u Savezu studenata Zagreba i Hrvatske 1969-1970. odnosno u Studentskom listu te u “pokretu hrvatskih sveučilištaraca” 1971. I sam aktivan i istaknuti sudionik, autor pokušava objektivno predočiti osnovne motive, postavke i postupke aktera, odlučivši pritom “o svima pisati pozitivno”. Takav mu je pristup omogućio da shvati značaj pobune i osjeti težinu stradanja svojih nekadašnjih protivnika (D. Budiše, I.-Z. Čička, A. Paradžika, A. Žužula i D. Petrića), a zauzvrat je i “njegov” dio generacije (u portretima S. Langa, D. Strpića, Ž. Puhovskog, D. Lalovića) “zasvijetlio punim svojim značajem”.

Projekt je ostao nedovršen. Autor se suočio s teško premostivim poteškoćama kada je shvatio kako je zadaća dočaravanja “čitavoga jednog razdoblja” posredstvom predstavljanja središnjih likova svoje generacije tek pola posla, a da onaj teži dio podrazumijeva da se i sami likovi pokušaju primjereno razumjeti iz cjeline povijesnog konteksta u kojemu su živjeli i djelovali. To je nadoknadio prijatelj mu, politolog Dragutin Lalović, podastrvši svojim opsežnim pogovorom dragocjen prilog cjelovitom i kritičkom razumijevanju hrvatske suvremene povijesti.

Duško Čizmić Marović rođen je 1946. godine u Mravincima kraj Splita. Završio je klasičnu gimnaziju u Splitu (1964), potom studirao filozofiju i latinski na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Bio je studentski aktivist i publicist (Predsjedništvo Saveza studenata Zagreba 1970-1971, glavni i odgovorni urednik Studentskog lista 1972-1973), politički radnik u Općinskom komitetu SKH Split, suradnik Marksističkog centra u Splitu i redaktor u časopisu Pogledi (1978-1981), direktor splitskoga izdavačkog poduzeća “Logos” (1981-1983), noćni čuvar u prodavaonici namještaja (1983-1988), diplomirani filozof (diplomirao u Beogradu 1988), povremeni sveučilišni predavač, profesionalni ribar (1990-1996), fizički radnik (1996-1998), suradnik Pučkog otvorenog učilišta u Splitu (1998-1999), kolumnist (redovni: 2000-2007; povremeni do 2013), pokretač i urednik sveučilišnih listova Universitas (2009-2016) i Hrvatska sveučilišta (2017-2020). Umro je u Zagrebu 2020. godine.