Prozirni

Dok čekaju pomrčinu Sunca najavljivanu u medijima, lokalno stanovništvo ima i previše svojih briga s kojima se mora nositi: siromaštvo, nezaposlenost, nasilje.

Odonato je ostao bez posla, pa njegova obitelj preživljava na tuđim ostacima. Kada jednog dana prestane jesti, postaje neobično proziran, a kada mu sin umre u zatvoru, postaje toliko lagan da ga žena mora privezati kako ne bi odlebdio. I dok se jedni bore za goli opstanak, drugi, oni bogatiji, brinu druge brige, poput Santosa Pranche kojemu je najvažnije hoće li imati dovoljno kockica leda za svoj viski dok se bavi privatizacijom vode.

Uz obilje tihe ironije i pregršt mašte, Ondjaki sjajno skicira šokantnu ali i humorom prožetu sliku suvremene Luande sa svim njezinim radikalnim kontrastima. U tom panoptikumu živopisnih likova obilježenih tragičnim sudbinama koje sustav briše do prozirnosti, radnja teče kroz naizgled neobavezne razgovore protkane liricizmom, pa su životi protagonista tim upečatljiviji te ostavljaju trajan utisak na čitatelja. Poetika i stilska osebujnost u suglasju sa senzibilitetom prema “malom čovjeku” pozicioniraju ovog autora u sam vrh, a Prozirne čine nezaobilaznim uvidom u afričku suvremenu prozu.