S ovog svijeta neću nikad otić živ

Iako je u veljači 1997. gostovao u Zagrebu (pozdrav svima koji su bili, posebno društvu za šankom), možda nije zgorega širem čitateljstvu priopćiti da je Steve Earle već dva-tri desetljeća jedan od najznačajnijih i najutjecajnijih country-rock kantautora.

Premda je u središtu njegove “odmetničke” estetike pobuna protiv autoritetâ, kako glazbenih tako i svih ostalih, zanimljivo je spomenuti da je Earle vlasnik triju nagrada Grammy, za koju je do 2012. bio nominiran čak četrnaest puta! Pisao je pjesme o gubitnicima, za gubitnike, s pozicije autentičnog gubitnika, jer prošao je valjda sve, intenzivno iskušavajući granice ljudske otpornosti na droge i alkohol, ali i ostale ekscesne aktivnosti koje vode prema groblju ili zatvoru.

Ipak, glazba je Earleova početna kreativna točka, ona je u središtu svih njegovih djela, pa je tako jedan od glavnih likova romana S ovog svijeta neću nikad otić živ, duh ikone country-glazbe, Hanka Williamsa! No kao što svjedoči njegova prethodna zbirka priča i ovaj roman prvijenac, autor je prerastao ulogu pukog kantautora, potvrdivši svoj status elokventnog buntovnika s razlogom, politički angažiranog komentatora i vještog pripovjedača.

Tako je ovdje riječ o literarnom ostvarenju nedvojbene vrijednosti, čak i prema ne-glazbenim kriterijima, o znalački vođenoj intrigantnoj priči o liječniku-ovisniku i njegovoj mističnoj pacijentici-iscjeliteljici, koja se zbiva u vrijeme ubojstva JFK-a. Gruba je to i surova, ali i ljudski topla priča iz “crvene četvrti” San Antonia u Teksasu, priča o grijehu, kajanju i iskupljenju do kojeg je katkada moguće stići najčudesnijim putevima. Pritom nekonvencionalnost, kreativna drskost i emotivna izravnost ostaju osobine na koje kod glazbenika, pjesnika i prozaika Stevea Earlea možete uvijek pouzdano računati.