Teatar u pjatu

Za svoja jela Dragan crpi nadahnuće iz obilja namirnica kojima je okružen cijeli život, a zahvaljujući toj činjenici njegov osebujni kulinarski stil počiva upravo na autohtonim namirnicama iz biljnog i životinjskog svijeta koje se mogu ubrati i uzgojiti na našim otocima i u priobalju, uloviti u moru ili nabaviti na mjesnim tržnicama. Recepte prate zabavne povijesne crtice o hrani, a neka jela autor je nazvao po važnim osobama koje su obilježile povijest Dalmacije.

… U svojoj knjizi ‘Teatar u pjatu’, Dragan Grbić slijedi osobni poriv ali i opću želju za otkrićima. U ovoj njegovoj intimnoj kulinarskoj ispovijedi te se odrednice prepliću s autorovim životom, koji se usporedno s pričom o namirnicama, hrani te konačno o njezinoj pripremi, ne odvaja od autorovog unutarnjeg i vanjskog životopisa, od njegovog djetinjstva, zavirivanja u teće svojih baka i majke, branja divljeg bilja kojemu se danas gotovo zameo svaki trag ili namirnica kojima prijeti gastronomski zaborav – od orza, bljušta i medinih šparoga, koje proviruju iz drača zajedno s običnim divljim šparogama, morskih ježinaca i lupara, do na starinski obrađenog mesa i ribe ili tajanstvenog antičkog lasera, bez kojeg je, uz podjednako misteriozni garum, nemoguće zamisliti antičku, posebno rimsku kuhinju, a kojem gastrobotaničari sve do danas nisu pronašli vjerodostojan trag.

Slijedeći te žive putokaze, Dragan Grbić uspostavlja u drugom sloju svoga teatarsko-gastronomskoga niza žive veze s nasljeđem u kojem gastronomija igra još nedovoljno priznatu, ali baštinski nezaobilaznu ulogu. Stoga u Teatru u pjatu zajedno s namirnicama progovaraju Teofrast, Katon, Apicije, Petronije, Bartolomeo Platina, naši bardi Petar Kanavelić i Marin Držić, Sjever i Jug naše, sredozemne i europske gastronomske pozornice, svi orkestrirani u cjelinu kuhinjskog teatra samo na prvi pogled strogo propisanih pravila, ali istinske slobode u kreativnom izražavanju…

IZ PREDGOVORA VELJKA BARBIERIJA