Timpetina

Početkom dvadesetog stoljeća u mali mediteranski grad došuljala se djevojčica od oko 11-12 godina s nadimkom Timpetina. To je djevojčica britkog, brzog uma i još bržeg jezika, koja za sebe kaže da “sve zna, sve umije i u sve se razumije”. Pobjegla je iz sirotišta u potrazi za životom s više slobode, a manje batina, no ubrzo će se uvjeriti da je svijet nemilosrdan i da sloboda ima svoju cijenu. Prehranjuje se obavljajući ljudima sitne poslove, ali se pri tom više najela batina nego kruha. Njen život promijenit će se kad joj mladi, simpatično zbunjeni apotekar Celzo obeća ručak ako odnese ljubavno pismo njegovoj susjedi Mirini koja stanuje u kući preko puta te donese njezin odgovor. Taj vrlo jednostavan zadatak pokrenut će lavinu duhovitih zgoda, spletki, varki i prerušavanja jer gospodin Kastel, Mirinin stric, za svoju nećakinju ima druge planove. Timpetini će biti potrebna sva njena domišljatost, spretnost i upornost da savlada taj zadatak. U toj brzoj igri punoj smijeha i suza, Timpetina će na koncu razotkriti Kastela kao varalicu, osramotiti ga i kazniti na sebi svojstven način, a dvoje mladenaca primit će djevojčicu u svoj dom. “Timpetina” je gorka komedija. Ispod spretnih i duhovitih situacija leži inat i prkos poniženih, a iza naoko banalnih ciljeva često se krije uvjet golog opstanka. Timpetina, to maleno, krhko i ranjivo biće, vještinom svojeg duha, optimizmom u svom trpljenju, prkosom pred nepremostivim preprekama, nadrasla je sve nesklonosti svijeta i učinila život ljepšim i sebi i drugima. “Timpetina” je suvremeno djelo koje se naslanja na već pomalo zaboravljenu tradiciju komediografije antike, renesanse i baroka te se svjesno služi, u formi kao i u dijalogu, asocijacijama na Plauta, Goldonija i Molierea, a sve u cilju što plastičnijeg oslikavanja karaktera male Timpetine.