Ulaganje u vječni život

Povijest pobožnosti europskoga stanovništva u razvijenome i kasnome srednjem te ranome novom vijeku dio je šire historiografske poddiscipline povijesti mentaliteta, a zatim i svakodnevnoga života, kojim se od sedamdesetih godina prošloga stoljeća intenzivnije bave mnogi europski i angloamerički historiografi, a u posljednjih dvadesetak godina i neki hrvatski povjesničari.

Do nedavno je u hrvatskoj historiografiji povijest pobožnosti bila prilično neistražena. Ako su se historiografi i bavili poviješću Crkve, onda je to uglavnom značilo bavljenje njezinim institucionalnim oblikom, odnosno organizacijom i administracijom nadbiskupija, biskupija, župa, redova, njihovim prihodima i rashodima te pojedinim aspektima kulturne i znanstvene djelatnosti. Nasuprot tome, u mikrosvijet pobožnosti stanovništva jedne urbane zajednice s nekoliko župa nije se ulazilo. Povjesničarka Zrinka Novak na temelju istaraživanja čiji su rezultati objavljeni u knjizi Ulaganje u vječni život. Pobožnost stanovništva rapske komune u drugoj polovici XVI. stoljeća u zrcalu oporuka i kodicila analizira izričaje pobožnosti stanovništva rapske komune te uočava u kojoj su se mjeri odredbe Tridenskog sabora odrazile u rapskoj Crkvi i u vjerskoj praksi Rabljana.

Autorica vrlo detaljno i promišljeno razmatra jedan slabo istražen fenomen iz prošlosti rapske komune, i to na temelju vrlo detaljne analize izuzetno bogatog fonda narativnih, bilježničkih i diplomatskih vrela, zakonskih vrela kao što su statuti te matičnih i bratovštinskih knjiga.