Umrijeti za ideje

Što je zajedničko Sokratu, Hipatiji, Giordanu Brunu, Thomasu Moreu i Janu Patočki? Prvo, u nekom su trenutku ti filozofi morali donijeti odluku: ostati vjerni svojoj filozofiji i umrijeti ili je se odreći i preživjeti. Drugo, svi su izabrali umrijeti. Njihove tragične smrti postale su ne samo važnim dijelom njihovih životopisa već i neodvojivim dijelom njihova djelovanja. „Smrt za ideje“ zasluženo i jest filozofsko djelo; Sokrat možda nije napisao ni retka, ali njegova je smrt ispisala stranice mnogih filozofskih knjiga.

Umrijeti za ideje istražuje graničnu situaciju u kojoj se nalaze filozofi kada su njihova umiruća tijela jedino sredstvo uvjeravanja koje mogu koristiti. Ova knjiga govori o susretu filozofa i smrti promatranom s različitih gledišta: tradicije filozofije kao umjetnosti življenja; tijela kao oruđa samotranscendencije; smrti kao klasične filozofske teme; pripitomljavanja smrti i samooblikovanja; te konačno, žrtvovanja filozofa i mučeničke smrti, praćene apoteozom i nestankom u mitu.

Iako temeljena na povijesti filozofije, knjiga Umrijeti za ideje vježba je u rušenju granica jedne discipline. Autor je nadahnuto i na nov način ispričao priču o Sokratu, Heideggeru, Montaigneu, Gandhiju, Janu Palachu i Simone Weil te o svemu onome što ih je učinilo besmrtnima.