Vidi kako Lokrum pere zube

Ovo je roman o djetetu, djevojčici, djevojci i ženi, majci, supruzi, kćeri i unuci, prijateljici, susjedi, radnici i građanki koje dijele jedno srce – Antigonino / Antičino.

Sigurnim altom bez falseta i podrhtavanja ona pripovijeda o toplini koju obitelj daje ili uskraćuje, o materinjskome jeziku kao stranome, o tome da stanište bračne ljubavi nije samo ognjište nego i poprište.

Ovo je roman o prvome i posljednjemu udahu koji se čita u dahu. Roman koji dokazuje da je svaki život zaslužio roman. I da je smijeh drevni lijek bez kojega bi plač bio usamljen, a svakodnevica sakata.

O autoru:

Ivana Lovrić Jović rođena je 8. travnja 1969. u Rijeci. S četiri godine dolazi u Dubrovnik gdje završava osnovnu i srednju školu – Centar za umjetničko obrazovanje Luka Sorkočević (glavni predmet: klavir).

Godine 1996. na Filozofskome fakultetu u Zagrebu diplomira talijanski jezik i književnost i španjolski jezik i književnost. U međuvremenu odlazi na usavršavanje španjolskoga jezika u Salamanku i četiri puta na jednomjesečnu lingvističku školu (Laboratorio internazionale di comunicazione, linguistica e spettacolo) u organizaciji Katoličkoga sveučilišta Sacro Cuore iz Milana (čiji je stipendist).

Godine 1997. počinje raditi kao znanstveni novak u Institutu za hrvatski jezik i jezikoslovlje, na projektu Veliki rječnik hrvatskoga jezika. Sljedeće godine upisuje Poslijediplomski studij opće lingvistike na Filozofskome fakultetu u Zagrebu gdje 2004. magistrira, a 2011. doktorira. U međuvremenu prelazi na Odjel za povijest hrvatskoga jezika i povijesnu leksikografiju, na projekt Kritičko izdanje rječnika „Blago jezika slovinskoga“ (1651.) Jakova Mikalje, a po njegovu završetku, na sljedeći projekt – Tvorbeni modeli u hrvatskoštokavskim dopreporodnim rječnicima.15. lipnja 2011. godine Matični odbor za područje humanističkih znanosti – polje filologija izabralo ju je u znanstveno zvanje znanstvenoga suradnika.