Vječni sin

U ovom višestruko nagrađivanom autobiografskom romanu autor uvodi čitatelja u svijest mladog oca čiji je sin Felipe rođen s Downovim sindromom. Od prvobitnog šoka nakon postavljene dijagnoze preko ulaska u svijet bolnica i terapija, Tezza isprepleće priču o životu svog sina s pričom o tome kako je ona iz temelja izmijenila njegov vlastiti život.

Za Tezzu je priča o sinu svođenje računa sa samim sobom i vlastitim ograničenjima i kao čovjeka i kao pisca te naposljetku mirenje sa životnim ironijama i slučajnostima. Kako je njegovu sinu postajalo sve bolje, otac je dobivao sve snažniju potvrdu da je vrijedilo vjerovati i boriti se, a stalna čežnja za ≫normalnim≪životom koji se nikako ne može dosegnuti za glavnog je junaka počela označavati vlastitu slabost i sramotu s kojom se mora uhvatiti u koštac i pobijediti je.

Iako je riječ o ljudskoj drami koju otac proživljava kad se suoči s rođenjem hendikepiranog djeteta, ova iskrena i duboka priča lišena je sentimentalnosti i patetike.

Autentičnost pripovjedačeva glasa u romanu Cristovaa Tezze Vječni sin počiva ne samo u autentičnosti iskustva autora knjige – profesora lingvistike, višestruko nagrađivanog pisca i oca Felipea, rođenog s Downovim sindromom. Trezveni glas vodi čitatelja kroz trenutke tjeskobe, frustriranosti i krivnje, ali i nade i spoznaje da je ravnotežu moguće dohvatiti tek uz pomoć bespoštednog suočavanja s vlastitim nedostacima i slabostima.