Ozzy Osbourne: Princ tame koji je promijenio povijest rocka
Početak i rani uspon
John Michael „Ozzy” Osbourne rođen je 3. prosinca 1948. u Astonu, predgrađu Birminghama u Engleskoj, kao četvrto od šestero djece radničke obitelji. Već u školskim danima zaradio je nadimak „Ozzy”, a odrastanje u siromaštvu i borba s disleksijom oblikovali su njegov žestoki karakter i buntovni duh. Nakon kratkog izleta u svijet sitnog kriminala i nekoliko nesretnih poslova, Ozzy se okreće svojoj pravoj ljubavi – glazbi. Prvi koraci uključivali su pjevanje u lokalnim bendovima, no pravi proboj uslijedio je kada se udružio s gitaristom Tonyjem Iommijem, basistom Geezerom Butlerom i bubnjarom Billom Wardom.
Black Sabbath: Rođenje žanra
Bend isprva nosi ime Earth, no vrlo brzo ga mijenja u Black Sabbath, inspiriran istoimenim horor filmom. Debitantski album „Black Sabbath” izlazi 1970. i odmah postaje revolucionaran – mračan zvuk, teški riffovi, tekstovi o tami, uništenju i okultnom, postavljaju temelje heavy metala. Slijede albumi koji će zauvijek obilježiti povijest rocka: „Paranoid” (1970.), „Master of Reality” (1971.), „Vol. 4” (1972.), „Sabbath Bloody Sabbath” (1973.), „Sabotage” (1975.), „Technical Ecstasy” (1976.), te „Never Say Die!” (1978.). Ozzyjev vokal, osebujan i hipnotičan, postaje zaštitni znak žanra.
Black Sabbath kroz sedamdesete vlada pozornicama i top ljestvicama, ali unutarnje napetosti i Ozzyjeva rastuća ovisnost o drogama i alkoholu kulminiraju njegovim izbacivanjem iz benda 1979. Ozzy će tada komentirati da je bio samo jedan od četvorice ovisnika u bendu, no na Iommijevo inzistiranje upravo je on označen kao najslabija karika. Tim činom završava jedno poglavlje, ali započinje još burnija solo karijera.
Solo karijera: Povratak iz tame
Uvrijeđen, te u situaciji gdje je nakon dugo vremena bez benda, Osbourne upada u spiralu depresije i još veće ovisnosti, ali uz podršku Sharon Arden (kćeri menadžera Black Sabbatha), uspijeva se ponovno izdići. Sharon, kasnije njegova supruga i menadžerica, inzistira na nastavku karijere. Ključni trenutak za njegovu solo karijeru događa se kada Ozzy upoznaje mladog gitaristu Randyja Rhoadsa – energija, talent i inovativnost ovog dua ubrzo daju rezultate.
Prvi solo album „Blizzard of Ozz” izlazi 1980. godine i donosi bezvremenske klasike kao što su „Crazy Train”, „Mr. Crowley” i „Goodbye to Romance”. Sjajan prijem publike i kritike potvrđuje da Ozzy nije ovisio samo o Black Sabbathu, nego da ima autorsku i izvođačku snagu za samostalan put. Drugi album, „Diary of a Madman” (1981.), potvrđuje njegov status, no tada tragedija pogađa bend. Randy Rhoads pogiba u avionskoj nesreći, a Ozzy teško podnosi gubitak, no ipak nastavlja s radom. Kroz godine surađuje s vrhunskim gitaristima kao što su Jake E. Lee i Zakk Wylde te izbacuje velik broj solo hitova.
Ozzyjevi solo albumi redom postižu višestruke platinaste naklade, a svaki novi materijal (npr. „Bark at the Moon” 1983., „The Ultimate Sin” 1986., „No Rest for the Wicked” 1988., „No More Tears” 1991., „Ozzmosis” 1995., „Down to Earth” 2001.) pokazuje njegovu neiscrpnu kreativnost i sposobnost da inovira unutar žanra. Njegova glazba je moćna, autobiografska i često zaigrana – niti jedan hard rock izvođač nije tako vješto balansirao između tame i autoironije.
Kultni status dodatno potvrđuje festival Ozzfest, koji Sharon i Ozzy pokreću 1996. i pretvaraju ga u najvažniju metal manifestaciju 90-ih i 2000-tih. Medijskom prisutnošću u reality showu „The Osbournes” (2002.-2005.) postaje globalna pop ikona, pa ga tako i mlađe generacije otkrivaju.
Povratak korijenima i posljednji pozdrav
Ozzy će nastupiti još par puta s Black Sabbathom (i varijantama benda) pa će tako krajem 90-ih odraditi i zajedničku „Reunion“ turneju te čak i snimiti ono što će se pokazati kao posljednji studijski album benda – „13” (2013.).
2025. godine dolazi do monumentalnog događaja – koncerta „Back to the Beginning” u rodnom Birminghamu, u Villa Parku, svega nekoliko kilometara od mjesta gdje je sve i započelo. Na pozornici su se okupili svi originalni članovi Black Sabbatha, a Ozzy, pogođen Parkinsonovom bolešću, pjeva sjedeći na prijestolju i posljednji put izvodeći evergreene kao „War Pigs”, „Iron Man”, „Paranoid” i svoje solo klasike pred više od 40,000 fanova te milijune gledatelja diljem svijeta. Snažne emocije, gromoglasni pljesak i suze obilježavaju ovaj veličanstveni oproštaj – posljednju svečanost besmrtnog utjecaja Princa tame.
Besmrtna jeka
Ozzy Osbourne nadmašio je sve prepreke, granice žanrova i vremena. Njegova karizma i snaga riječi, uz neumoljivu želju za šokom i humor, ostavili su neizbrisiv trag na glazbi i popularnoj kulturi. Princ tame ne umire – kroz riffove, stihove i sjećanja milijuna obožavatelja, Ozzy Osbourne nastavlja odzvanjati besmrtnom jekom, dok god na svijetu postoji žar za istinskom slobodom, buntom i ljubavlju prema glazbi.
I was looking back on my life
And all the things I’ve done to me
I’m still looking for the answers
I’m still searching for the key
The wreckage of my past keeps haunting me
It just won’t leave me alone
I still find it all a mystery
Could it be a dream?
The road to nowhere leads to me
Through all the happiness and sorrow
I guess I’d do it all again
Live for today and not tomorrow
It’s still the road that never ends
…
„ Road to Nowhere“ Ozzy Osbourne (1991.)
