Dan po dan

Nikada ne znate što vas sutra čeka – kaže Jan Bolić u uvodu svoje knjige „Dan po dan“, opisujući kako se zarazio koronom na samom kraju epidemije, prilikom izleta u Trst. Korona je prošla, ali ostala je malaksalost, otežano gutanje i dug oporavak od respiratora. Za Jana, bila je to još jedna životna lekcija koja mu je donijela nove spoznaje. „Vjerujte da će biti dobro. Ne zato što će uistinu biti dobro, nego zato što će vas to ohrabriti da budete snažni“ – poručuje Jan nakon po izlasku iz bolnice, gdje se najviše brinuo kako će završiti novu knjigu i dokumentarac čije je snimanje započelo. „Nikada se nisam pitao zašto kada bi mi se nešto dogodilo. Na taj zašto ne postoji odgovor. Kada bih se pitao zašto baš ja bolujem od spinalne mišićne atrofije tip 2, od sebe bih radio žrtvu i život bi mi bio agonija,“ piše Jan u svojoj knjizi, dokazujući kako je razvio veliku unutarnju snagu i kako svoje spoznaje i mudrost velikodušno dijeli s drugima. Jan Bolić je želio biti pisac – i postao je pisac. Želio je pisati krimiće i svijetu poslati poruku o svojem sazrijevanju i svojoj bolesti – napisao je dosad dva krimića i dvije knjige ispovjedne proze, nakon zbirke poezije „Trenutci“ i prozno poetske zbirke „Može biti lijepo“. „Nikada nisam sanjao male stvari. Zašto sanjati male stvari kad svatko zaslužuje sanjati veliko,“ piše Jan Bolić u svojoj novoj knjizi. No, iako sanja velike stvari, raduju ga male stvari pohranjene u njegovom srcu – zvjezdano nebo kada osluškuje treptanje zvijezda, kava u najdražem baru, gutljaj šampanjca, fotografiranje za društvene mreže, čitanje, filmovi, kišna popodneva…