Dnevnik superžene

Postoje spisateljice koje svojom lucidnošću i duhovitošću na poseban način skeniraju svakodnevni život, u kojem, ma koliko
surov ili zahtjevan bio, pronalaze kap vedrine koja pomaže da se sve lakše podnese i pronađe izlaz. U pričama isprepletenim vedrinom, kompliciranom stvarnošću i nerealnim očekivanjima glavne junakinje, najbolji je način da se govori o svim nama ženama kojima je svako jutro ne samo novi dan, već i hrpa obveza koje možemo uspješno i učinkovito obaviti samo ako u sebi imamo kap izvanzemaljske krvi. Zato je zbirka priča Dnevnik superžene Petre Vujović najbolje štivo u kojem ne samo da možete prepoznati današnju ženu, već u njenom ogledalu najbolje možete vidjeti kako se njen odraz postupno iskrivljava, toliko da ni sama nije svjesna koliko se mijenja i uvlači se u labirinte iz kojih je jedini izlaz ljubav prema sebi.
Ona je profesorica njemačkog jezika u večernjoj školi gdje pedagoškim vratolomijama stavlja svećenike na njihovo mjesto.
Supruga je i majka dvoje tinejdžera s kojima se teže slaže nego s probisvijetom s kojim radi. Ona je stup kuće, od koje
se očekuje da sve može nositi na svojim ramenima. Ona je promatračica svijeta oko sebe bez ružičastih naočala i kišobrana, zbog čega je stalno natopljena kišom i olujama. Ona je superžena koja sve podnosi jer je vjerojatno u najranijem djetinjstvu bila izložena zračenju iz nuklearne elektrane u Černobilu i učinila ju otpornom na sve obveze, stresove, umore i kočnice moderne posvećene žene.