Fantom slobode 1 2026

Izlazak iz sumorne atmosfere i dolazak proljeća obilježite čitanjem novog broja Fantoma slobode! Nekoliko pripovijedaka, jedan ulomak iz romana, mnogo poezije i kritika zadovoljit će vaše čitalačke potrebe barem nakratko.

Književni kritičar i pjesnik Siniša Kekez krenuo je u prozne vode i napisao dugačku pripovijetku o mukama jednog umirovljenika koji se suočava s činjenicom da njegov sin nije onakav kakvim se prikazuje.

Priča književnice i teoretičarke Marije Ratković »Glava porodice« govori o danu kad se dvoje djece suočavaju sa smrću svojeg ljubimca. Reakcija dječaka, način na koji on odlučuje riješiti problem ukazuje na problem nasilja koje duboko prožima instituciju obitelji.

Kritičarka i prozaistica Jadranka Pintarić također piše o pro­blematičnom odgoju. Pripovijedajući iz perspektive djeteta, Pintarić ostaje jezično i misaono u dječjoj svijesti, ali bez infantilizacije. Dijete ne razumije, ali točno registrira emocionalno i fizičko zlostavljanje i zanemarivanje.

Protagonistkinja priče Marijane Čanak »Žena na odmoru« zabunom uzima tuđi kofer. Nemajući svoje odjeće u stranom gradu, ona počinje nositi tuđu, a preuzimajući tuđe stvari, ona preuzima i tuđi identitet.

Prozaistica i pjesnikinja Maja Ručević radi na novom rukopisu i ovdje možemo pročitati ulomak iz njezinog novog romana Raskrižje o dvjema sestrama o čijim životima doznajemo u naizmjenično postavljenim prizorima.

U poetskom bloku čitamo poeziju u prozi Ivane Maksić. Njeni lirski fragmenti pojavljuju se kao opservacije stvarnog i fantastičnog, enigmatične sentencije koje se opiru površnom tumačenju i ispovijesti koje svjedoče o nasilju nad tijelom i nad duhom.

Tu je poezija Davora Šalata koja istražuju identitet, bliskost, vrijeme i krhkost postojanja. Pjesme su intimne, meditativne i često metafizičke, usredotočene na trenutke preobrazbe i tihe unutarnje prijelaze.Tekstovi postižu atmosferu tihe, kontemplativne ljepote. Česte su slike svjetla, snijega i prostora između vidljivog i nevidljivog. Šalatov jezik je promišljen, nježan, a metafore stvaraju osjećaj unutarnjeg putovanja kroz vrijeme, sjećanje i duboko osobne pejzaže.

Lana Derkač piše o bolesti, strahu i ljubavi tijekom oboljenja od COVID–a. U njenim meditativnim zapisima svakodnevni predmeti postaju simboli ranjivosti i razdvojenosti. Derkač piše o tome kako bolest preoblikuje identitet i odnose. Razmatranje o preživljavanju i tankoj granici između života i gubitka.

U rubrici za kritiku Franjo Nagulov piše o romanu Život u topu kojeg nema Nenada Stipanića i romanu Osobni podaci Elfriede Jelinek.

U rubrici Kontejner Branko Franceschi piše o instalaciji Josipa Skoke Mjera mora osmišljenoj i ostvarenoj za nastup Republike Bosne i Hercegovine na 60. Venecijanskom bijenalu 2024. godine, a potom ponovno postavljenoj u Oktogonu NMMU.