Kameni brod

“Nisam strastveni hodač i nisam flaneur, za prvo mi nedo­staje sportska ambicija, a za drugo kulturni snobizam. Ja sam pješak i ‘gledač’, stoga je tumaranje moj fah.” Karl-Markus Gauß u zbirci minijatura Kameni brod tumara gradovima i gradićima u kojima se događaju čudesno obične stvari, gdje se pobuđenom zalihom znanja i mudrosti te razigranom maštom stvaraju veze između suptilno uoče­nih detalja, donoseći trenutke sreće ovom nesvakidašnjem putniku i njegovu čitatelju. No na tim se mjestima sanjaju i snovi koji mijenjaju život.

U epifaniji trenutka, vinjete o svadbenoj povorci ispred šibenske katedrale te čudesnim figurama na njezinu frizu, mudrosti ljubljanskog otpravnika vlakova, fatalnim književnim junakinjama Ani Karenjinoj i Crvenokosoj Zori, o groblju u Istočnoj Europi, očevoj posljednjoj cigareti, ljepoti ružnih gradova, izranjaju iz svog mikrokozmosa i poetski se sjedinjuju u makrokozmos, osvjetljujući “sudbinu čovje­kovu”. Karl-Markus Gauß jednom je prilikom rekao kako bi u po­slje­dnjem trenutku svog života poželio da se sve što je doživio, naučio i spoznao, svi njegovi susreti s mjestima i ljudima, spoji u širu sliku – Kameni brod, prem­da nasukan na albansko brdo visoko nad morem, plovi u tom smjeru.