Kao život sam

Ta je često neuhvatljiva, nedostižna ljubav tolikih književnom povijesti rasutih kanconijera za protagonista međutim sretna, ostvarena, živa i uzvraćena, i on od te uzajamnosti ne preže: puno me voli moja djevojka. i ja volim nju. Čitavu knjigu tako možemo čitati kao montažnu kroniku jednog odnosa – s njegovim usponima i padovima, libidalnim ekstazama i propitivanjima – od „dana nevinosti“, preko „radosnih dana“ do zaključnog posvemašnjeg prožimanja.

Radić ne bježi od vlastite pozadine sineasta i kritičara; tekstom su rasuti filmski, književni i muzički citati i reference, čineći ga višestruko intertekstualno i intermedijalno kodiranim. I kada su njegovi rezovi kratki a asocijacije ulančane, Kao život sam ostaje dosljedan u svom happy endom okrunjenome sižeu, čitajući se naposljetku kao mapiranje jedne konkretne, ali i one sasvim univerzalne ljubavi, kao vodič za snalaženje vezom i odnosom koji se sastavlja prije svega za sebe, u korist lirskog subjekta, no povremeno i protiv njega; otvarajući bokove i slaba mjesta, svakako dopuštajući da mjestimice upravo jezik bude taj koji nanosi rane.