Karasan bezdan

Petnaestogodišnji dječak iz južnog predgrađa Tunisa osjeća kako ga pritišće breme nepravde otkako je otvorio oči na ovome svijetu. Život mu kod kuće zagorčavaju otac i ostali bližnji, u školi kolege i profesori, na ulici okrutni dječaci, a tu su i političari sa svojim interesima i odlukama “za opće dobro”. Od nasilja, poniženja i bez­osjećajnosti djelomično je utočište pronašao u knjigama, no onda je doživio bezuvjetnu ljubav. Upoznao je Bellu, otkrio je ljepotu i radost, pro­našao snagu u sebi, podigao glavu koja je dotad uvijek bila oborena. No takva bliskost ne može potrajati u izrazito hijerarhijskom i nasilnom društvu, a odgovor tinejdžera na oduzimanje onoga što mu je jedino važno bit će nemilosrdan. U višestruko nagrađivanom romanu Krasan bezdanYamen Manai daje glas tinejdžeru, dopušta da svom silinom iz njega probije bijes, gnjev zbog nasilja i svih nepravdi kojima su izloženi najslabiji u tuniskom društvu, od djece preko žena do životinja, pa i zbog nasilja nad prirodom, gradom i zemljom čije se ljepote nemilice uništavaju. Bijes je to protiv društva koje je korumpirano, klijentelističko, autoritarno, koje potire sve revolucije u kojima se daju životi za bolju budućnost, koja je onda čak i u očima mladog čovjeka – nedostižna budućnost.