Matija

Scena kojom Drago Hedl kreće nezabilježena je u našoj književnosti i filmu. Nema je ni u onoj mnogo široj, razgovornoj prozi naših života. A nema je naprosto zato što pripada neizgovorivom, onom za što ljudi ne žele znati, jer misle da to, ako oni ne znaju, nikad neće dogoditi. Čovjek odlazi da svojoj bivšoj ženi kaže da im se ubio sin jedinac (...) “Matija” je knjiga o Americi, jedna od boljih i strašnijih naših knjiga o toj velikoj, izmaštanoj zemlji. To je knjiga o Osijeku, o ratu, o nastojanjima tolikih naših roditelja da spasu svoje sinove od toga da postanu ratni heroji. Mala tužna knjiga o Hrvatskoj, koja se uslijed rata i poslijeratnog beznađa rasula po svijetu. “Matija” je knjiga o plaču i očaju, o čovjekovoj potrebi da artikulira svoj očaj, o toj čudnoj i nezaustavljivoj potrebi čovjekova uspravljanja. To je knjiga o onom što živa ljudska usta ne mogu izreći. Ne mogu, ali moraju.