Moja mačka Jugoslavija m.u.

Statovcijev književni prvijenac prati sazrijevanje mlade Albanke Emine, koja živi u ruralnom dijelu Kosova. Ondje je Emine, osamdesetih godina 20. stoljeća, odrastala u okruženju punom predrasuda, nacionalnih, vjerskih, ali i onih prema ženama, kojima je, kako se smatralo, bilo mjesto u kući, gdje su nakon udaje trebale rađati, obavljati sve kućanske poslove i podvrgavati se muževoj volji. Unatoč tome, Emine je uzbuđena oko svadbene svečanosti na kojoj će se udati za naočita muškarca, Bajrama, kojega je dotad vidjela samo jedanput i o kojemu gotovo ništa ne zna, ali kojega se ipak nada jednog dana zavoljeti, iako je oduvijek sanjala o romantičnoj ljubavi i zaljubljivanju prije svadbe.

No ubrzo se Jugoslavija, zemlja u kojoj Emine, Bajram i njihova djeca žive, počinje urušavati i oni bivaju prisiljeni pronaći privremeni dom negdje drugdje, daleko na sjeveru, u Finskoj. No ta zemlja početkom devedesetih nije bila nimalo navikla na useljenike niti je bila gostoljubiva prema njima, bez obzira na to zbog kojega razloga i iz kojega dijela svijeta dolazili. Život u novoj sredini težak je cijeloj obitelji, ponajviše zbog jezičnih i kulturoloških razlika, ali u početku najteže pada djeci, osobito njihovu darovitom sinu Bekimu, koji se s vremenom ipak nauči nositi s predrasudama nove okoline prema svome podrijetlu, vjeri, pa čak i imenu („stvar koju uvijek moram objašnjavati“).

Jednog dana, Bekim, sada već odrastao, obrazovan muškarac, odluči nabaviti neobičnog kućnog ljubimca, kraljevsku bou, no stvari postaju zanimljive kada mu se u stan useli mačka koju je upoznao u gej baru. Bila je to potpuno drugačija mačka od svih mačaka koje je dotad upoznao