Moja prabaka ima dečka

„Moja prabaka ima dečka“ Zorana Pongrašića priča je o ljudima takozvane treće životne dobi, ispričana iz perspektive sedmogodišnje djevojčice. Priča je to o ljubavi (ma koliko neobična ili, bolje rečeno, neuobičajena bila), obiteljskim odnosima (uzgred, ni Tolstoj ni njegova Ana Karenjina nisu bili u pravu tvrdeći kako su „sve sretne obitelji nalik jedna drugoj…“ jer je ova drukčija od svih, baš kao što je to i svaka druga), o zdravlju (točnije o umjetnom kuku koji se ne vidi, ali svira, i šlagu koji se ne jede, ali zbog kojeg se partija šaha igra još sporije), o životnim mudrostima (koje se nekome sviđaju, a nekome naš i ne) te o velikom plavom autu koji se zove Volvo, a sve to uz sjajne ilustracije i grafičko oblikovanje Nine Ivanović. Igrom slučaja (ili sudbine ukoliko smo skloni takvom vjerovanju), Ninina je prabaka Oma (kojoj je posvetila ovu slikovnicu) sa sedamdeset godina otišla u disco, našla dečka i počela pušiti. O ovome autor teksta, naravno, nije pojma imao.