Moje mjesto pod suncem

“Inspirativna ideja, malo razgovora i trud da se uskladi crtež i riječi– i eto slikovnice Moje mjesto pod suncem”, riječi su autora Mirka Ilića, Slavenke Drakulić i Rujane Jeger.

“Moje mjesto pod suncem” je program socijalnog uključivanja namijenjen djeci i roditeljima iz obitelji koje žive u lošijim socijalnim i ekonomskim uvjetima. Cilj programa je prekinuti krug siromaštva u kojemu se djeca nalaze time što će im program omogućiti aktivnosti koje su nužne za njihov razvoj, a koje im njihovi roditelji ne mogu priuštiti. Program provodi udruga Centar za kulturu dijaloga (CeKaDe) iz Rijeke u suradnji s mnogobrojnim volonterima i donatorima.

U  listopadu 2020. godine udruga je započela s nacionalnom donatorskom kampanjom s ciljem sakupljanja sredstava za uređenje prostora za rad s djecom ispod ruba siromaštva. Prostor je ustupilo Sveučilište u Rijeci, a cilj je sakupiti 1,2 milijuna kuna za potpunu adaptaciju i uređenje prostora od 380 kvadratnih metara. Kampanji se pridružio i poznati hrvatsko-američki dizajner Mirko Ilić, koji je autor loga kampanje te koji je, zajedno sa Slavenkom Drakulić i Rujanom Jeger, pripremio slikovnicu Moje mjesto pod suncem, s ciljem sakupljanja sredstava za kampanju.

Kampanji se pridružila i naša nova izdavačka kuća Bodoni. Sav prihod od prodaje knjige namijenjen je kampanji “Moje mjesto pod suncem”.

Autori slikovnicu opisuju kao “slikovnicu za djecu i odrasle”, a zasnovana je na motivu “superheroja”, loga kampanje, koji u slikovnici poprima razne izraze kako bi dočarao vrijednosti riječi kao što su hrabrost, mašta, pravednost, jednakost... sve ono što je cilj programa “Moje mjesto pod suncem” – sustavnim radom s djecom ispod ruba siromaštva pomoći im da izrastu u zrele, neovisne, suosjećajne i odgovorne pojedince. Osim našoj i međunarodnoj javnosti poznatih autora ove slikovnice koji su se upustili u njima do sada nov medij, zanimljiv je i njezin koncept. Reći  će autori, ovdje je “riječ o nekoj vrsti slagalice gdje svaki crtež odgovara bilo kojoj rečenici”, tako da ona “potiče djecu da postavljaju pitanja, a odrasle da im, uz pomoć crteža, ponude uvjerljive i za njih razumljive odgovore”.