Nema više heroja

Bukowski kao da je to slutio: »Spavao sam u mnogim krevetima i proživio mnoge godine istražujući za vas. Ne očekujte da ću se sad povući, odustati i šutjeti o tome. Postoji, također, i nešto što se zove ljubav. Ja volim pisati prljave priče, a vi ih volite čitati i mrziti me zbog njih.«

Stvarno, malo je tko znao tako vješto zapakirati romantiku (nauljivši je seksom, humorom i specifičnom životnom filozofijom) kao Bukowski; malo je tko tako visoko podigao zastavu otkačenosti i osamljenosti, boli i strasti, slobode i slobodne ljubavi, samosvojnosti i samostojnosti, pisanja i cuganja... Potencijalnom čitatelju autor poručuje: »Zvuči jadno, no mislim da je ova knjiga vrijedna čitanja. I da će još nerođene nerazdjevičene knjižničarke za 200 godina svršavati u svojim cvjetnim gaćicama, prepoznajući u njoj snagu i nakon što moja prokleta glupa lubanja postane bezvrijedno igralište crva, glodavaca i ostalih podzemnih stvorenja.«