Novinari i vlast - knjiga prva (1566.-1990.)

Ova obimna knjiga prati razvoj novinstva u Hrvatskoj od prvog novinskog izvještaja na hrvatskom jeziku o opsadi Sigeta i pogibiji Nikole Šubića Zrinskog 1566. godine do najnovijih rasprava 2025. godine o slobodi tiska u Hrvatskoj. Autor otkriva glavne faze razvoja novinarstva te s mnogo primjera opisuje doba uvodničkog novinarstva, doba izvještajnog novinarstva sve do današnje faze istraživačkog novinarstva. Knjiga zorno pokazuje kako su novine kroz desetljeća svojim pisanjem uporno mijenjale društvene i političke prilike u zemlji, neovisno o tome u kojem su državnom ustrojstvu i društvenom poretku djelovale. Ta je povijest ispričana kroz ključne vrlo zanimljive epizode iz djelovanja najvažnijih hrvatskih listova kao što su Vjesnik, Jutarnji list, Večernji list, Vjesnik u srijedu, Feral Tribune, Globus, Gloria, Glas koncila, Nacional, Polet, Slobodna Dalmacija, 24 sata, Telegram i stariji Obzor i Novosti, te mnogi drugi. Tu su i vrlo živo pisane biografije svih najvažnijih hrvatskih novinara, kao što su na primjer bili Milivoj Dežman, Josip Horvat, Ive Mihovilović, Frane Barbieri, Sead Saračević, Slavko Goldstein, Marko Grčić, Stjepan Andrašić, Igor Mandić, Veselko Tenžera, Inoslav Bešker, Branko Tuđen, pa karikaturisti Oto Reisinger i Ico Voljevica, ilustrator Mirko Ilić, te mnogi, mnogi drugi. Tu su opisani i važni protagonisti novinstva otkada se Hrvatska osamostalila, kao što su bili izdavač Nino Pavić, vispreni urednik Denis Kuljiš i tragično ubijeni Ivo Pukanić. Cijela se knjiga sastoji od ogromnog broja živih svjedočenja samih protagonista o događajima u kojima su tijekom svojih karijera sami sudjelovali, pa se u knjizi citira jako veliki broj njih, čak 260 novinara, fotoreportera, glavnih urednika, kolumnista, znanstvenika i drugih koji su se bavili novinarstvom, a također i osoba o kojima su novine pisale. U knjizi se spominje oko 1500 raznih osoba. Knjiga je izuzetno zanimljiva upravo zato što opisuje konkretne listove, članke, naslovnice, otkriva razne afere koje su novine kroz desetljeća otvarale, živa je, neposredna, nimalo školnički pisana. U knjizi se nalazi i jako veliki broj fotografija protagonista, raznih scena iz njihovih karijera, reportažnih snimaka koje su pratile članke, tu su i razne ilustracije članaka, ali i dokumenti iz kojekakvih afera o kojima su novine pisale, te jako veliki broj preslika ključnih naslovnih stranica raznih listova te naslova članaka koji su posebno izazvali pažnju javnosti i utjecali na političke i društvene prilike i procese u Hrvatskoj. Kad se pišu povijesti modernog doba, često se spominje i uloga novinara u povijesnim događajima, ali uvijek kao epizodista. Pogledamo li modernu povijest iz perspektive samih novinara, oni uopće u njoj nisu epizodisti, nego važni protagonisti, a njihova povijest, pa i hrvatska, bogata je i dramatična, uvijek u sučeljavanju sa svakom postojećom vlašću. Genijalni Ljudevit Gaj oblikovao je moderni zajednički hrvatski jezik i na tom temelju pokrenuo prvi hrvatski list „Novine horvatzke“. Njima je inicirao i cjelokupnu modernu hrvatsku povijest. Nesretno zaljubljeni Milivoj Dežman napustio je svoju liječničku profesiju kako bi 35 godina kao glavni urednik „Obzora“ jačao važnost i utjecaj hrvatskog novinarstva. Mason u halbcilindru Josip Horvat i seljački sin Ive Mihovilović 1930-ih, svaki u svojem listu, stvorili su moderno građansko hrvatsko informativno novinarstvo. Za Drugog svjetskog rata bilo je vrlo dramatičnih novinarskih sudbina: slavni reporter Franjo Fuis poginuo je u padu aviona kojim je iz Zagreba pokušao stići u partizane, pjesnik Ivan Goran Kovačić stradao je kao žrtva četničkog noža nakon što se izvukao iz obruča na Sutjesci, urednika ustaške „Spremnosti“ Tiasa Mortigjiju strijeljali su partizani nakon rata u Rakovu potoku. Nakon Drugog svjetskog rata uveden je agitpropovski sovjetski model štampe, ali su ga odlučni urednici „Vjesnika u srijedu“ Frane Barbieri i Fadil Hadžić razbili inventivnim i hrabrim uređivanjem tog ključnog tjednika, otvorivši novu eru visokonakladne hrvatske štampe. U „Vjesniku“ je genijalni Oto Reisinger objavljivao karikature zapažene u cijeloj Europi, a prgavi književni kritičar Igor Mandić slomio je partijski monopol u kulturnoj sferi. Urednici „Večernjeg lista“ pretvorili su taj dnevnik malog formata u pravu veliku industriju. Ključni list koji je revolucionirao hrvatsku štampu bio je „Start“, pokrenut kao polupornografski magazin, ali ga je Sead Saračević preobrazio u najbolji i najrelevantniji magazin koji je ikada izlazio na ovim prostorima. Pero Kvesić iskoristio je jednu priču Marka Twaina da omladinski tjednik „Polet“ pretvori u perjanicu novog živog poletnog novinarstva. Dječarac Mirko Ilić, koji je počeo veliku ilustratorsku karijeru u „Poletu“, samo deset godina poslije u New Yorku je dizajnirao naslovnice najutjecajnijeg svjetskog tjednika „Time“. Krajem 1980-ih tjednik „Danas“, kad ga je uređivao Mirko Galić, bio je smion predvodnik otpora velikosrpskom ekspanzionizmu. Taj veliki uzlet hrvatskog novinarstva prekinuo je rat.