Pariška komuna i pojam države

Mihail Aleksandrovič Bakunjin ruski anarhist rođen je 1814. u Prjamuhinu, a umro 1876. u Bernu. Na studiju u Moskvi bio je u kružoku N. V. Stankeviča. Upoznavši se još u Rusiji s njemačkom idealističkom filozofijom, otišao je u Njemačku gdje se pod utjecajem lijevih hegelovaca formiraju njegovi politički pogledi. Godine 1844. ruski Senat ga je zbog njegovih političkih pogleda osudio na robiju u Sibiru. Pred njemačkom policijom Bakunjin se sklanja u Švicarsku, zatim odlazi u Pariz i tamo se upoznaje s Proudhonom i Marxom. Protjeran iz Francuske, vraća se u Pariz odmah poslije februarske revolucije 1848.; sprijateljivši se s poljskim emigrantima teži za stvaranjem demokratske federacije slavenskih naroda. Dolazi na Sveslavenski kongres otvoren 2. 6. 1848. u Pragu, da bi na njemu izložio svoj „revolucionarni panslavizam“. Izabran kao poljski delegat za južnoslavensku sekciju, često se sastajao s predstavnicima iz jugoslavenskih zemalja. U praškom ustanku koji je izbio za vrijeme održavanja kongresa, Bakunjin aktivno sudjeluje. U dva poziva (1848. i 1849.) apelira na slavenske narode da stvore široku slavensku federaciju koja će smijeniti Austrijsko i Rusko carstvo.

Kao sudionik Drezdenskog ustanka, u maju 1849., uhapšen je, osuđen na smrt pa pomilovan na doživotnu robiju da bi ga zatim policija izručila Austriji. Pošto je u olomouckom zatvoru bio petmjeseci prikovan lancima o zid, opet je osuđen na smrt, pomilovan i onda izručen Rusiji (1851.). Gotovo sedam godina ležao je u tamnicama petropavlovske tvrđave i u ŠŠljiseljburgu. 1857. bio je deportiran u Sibir, odakle je 1861. pobjegao i preko Japana i SAD došao u London.

U 1860-ima Bakunjin je napustio panslavizam i počeo je razrađivati anarhističku doktrinu. God. 1864. stupio je u I. internacionalu. Osnovao je u Švicarskoj 1868. tajnu anarhističku Alijansu socijalističke demokracije i sukobio se s K. Marxom, na čiji je zahtjev bio isključen iz Internacionale na Haškom kongresu 1872. Sudjelovao je u ustancima u Lyonu 1870., Španjolskoj 1873. i u Italiji (Bologna) 1874. Ostatak života proveo je u Švicarskoj, prvo u Luganu, a 1876. prešao je u Bern. Bakunjin je vodeći ideolog anarhizma, koji se oblikovao kao antiteza Marxovu komunizmu. Ideju kolektivnog vlasništva i solidarnosti povezivao je s anarhističkom idejom apsolutne slobode pojedinca, odbijajući svaku političku kontrolu, centralizaciju i podložnost autoritetu. Bakunjin negira svaki oblik države, mjesto koje želi stvoriti slobodnu federaciju autonomnih zajednica. Zauzimao se za nasilno rušenje postojećeg poretka i odbacivao marksističko naučavanje o posebnoj povijesnoj ulozi isključivo radničke klase. Glavna djela: Bog i država (Dieu et ľétat, 1870), Knuto-germanski imperij i socijalna revolucija (ĽEmpire knouto-germanique et la révolution sociale, 1871) i Državnost i anarhija (Gosudarstvennost’ i anarhija, 1873).