Permafrost: čudnovato i vjerodostojno svjedočanstvo

„Ja sam bezimeni član posade koji je umro 27. siječnja 1597.“ Tako izvještava nizozemski pripovjedač djela Čudnovato i vjerodostojno svjedočanstvo iz Permafrosta iz svog ledenog groba u Novoj Zemlji, arktičkom arhipelagu koji razdvaja ono što je danas poznato kao Barentsovo i Karsko more u Rusiji. Ali kada je ova ekspedicija krenula u potragu za „sjeveroistočnim prolazom“ iz Europe u Kinu, kopnene mase i vječni led koji su blokirali takav put Europljanima su bili nepoznati. Kako ekspedicija ne uspijeva, pripovjedač postaje dio duha krajolika, upućen u stoljeća promjena. Dok zdvaja nad stvarnosti ljudske oholosti koja je dovela do njegove prerane smrti, razlaže svoje djetinjstvo u Amsterdamu i okolici te komentira dramatične tehnološke i klimatske promjene kroz koje prolazi, povijest i fikcija sudaraju se tektonskom silinom. Od stvarnih likova poput kartografa Petrusa Planciusa do arktičkih lisica i transcendentalnih šamana, a prožet referencama na bezbrojne povijesne događaje – od Reformacije do Staljinovih radnih logora i testiranja atomskog oružja – ovaj izuzetno maštovit i jezično uzbudljiv roman navodi na zaključak kako su trajno nesavršene karakteristike ljudskog ponašanja nesumnjivi razlog evidentnim promjenama prirodnog svijeta. U žanru ekohistorijskog romana Niedekkerovo Čudnovato i vjerodostojno svjedočanstvo iz Permafrosta zauzima važno mjesto svojom akribičnošću, osjećajem za detalje i gordom atmosferom velikih otkrića.