Spremište Trešnjevka

Što je otac Josip slao u kutiji iz dalekoga i prijateljskoga Irana, kako su pročelja zagrebačkih zgrada mijenjala svoje oglašivače, kako (ne) snimiti željenu VHS kasetu, kako vlastite bake naučiti plivati, što jedna kvartovska trgovina može promijeniti u svakodnevici i kako su rasla djeca Osnovne škole Jarun neke su od „skretnica“ knjige koje su i kulturološki spomenar predratnoga glavnoga grada SR Hrvatske. Djelo je protkano i pričama o velikanu hrvatskoga glumišta Fabijanu Šovagoviću, naslonjeno na doba kada su tramvaji bili s kondukterom u trećim kolima, a fiksni telefoni i pisma uobičajeni (i jedini) načini komunikacije na daljinu. Nastup Tajči na Euroviziji, osnivanje Hrvatske demokratske zajednice, Dinamove i Cibonine utakmice … neki su od povijesnih događaja koji se izmjenjuju s obiteljskim i školskim pričama, tako da će u knjizi Tomislava Šovagovića mnogi čitatelji pronaći i svoje razasute krhotine u sve udaljenijem predvečerju Domovinskoga rata.

Nakon slavonskoga Rudnika čvaraka i dalmatinskih zbirki Cesta knezova Bribirskih i Ispod skala, autor zaključuje autobiografsku pripovijest o djetinjstvu i „sprema“ Noćni dnevnik osamdesetih u spremište svih spremišta na Trešnjevci.