Svećenikova kći

Iako su neki kritičari roman Svećenikova kći proglasili Orwellovim formalno »najeksperimentalnijim« djelom, radi se o klasičnom društvenom romanu, u najboljoj maniri engleskoga građanskog realizma. Ovo je djelo sekularnog humanizma, o priprostoj engleskoj provinciji i skromnoj, radišnoj i poštenoj pastorovoj kćeri. Ona je »Katica za sve« male provincijske župe i živi po zadanom rasporedu od jutarnjeg zvuka budilice, kojim počinju svakodnevne iscrpljujuće dužnosti, pa do kasnonoćnog lijeganja, vječno u brigama, brižna i samozatajna, u strahu od prekršaja i mogućega gubitka vjere.

Svećenikova kći, uz Nitko i ništa u Parizu i Londonu te Ne daj se, aspidistro, dio je svojevrsne Orwellove socijalne trilogije. Sve tri knjige (sve u izdanju Šarenog dućana) su »proživljene«; rezultat su različitih autorovih iskustava kao skitnice, potrebitog radnika, pokornog učitelja, siromašnoga knjižara... Tako, kad je živio u Parizu, više od kultne artističke boeme privlačili su ga ljudi s dna, radnici koji preživljavaju od danas do sutra, nosači, utovarivači, perači posuđa... Živio je s njima, radio najteže poslove, spavao u ubožnicama i zdvajao nad svakim novčićem... Slično, i sve troje glavnih junaka spomenute trilogije – bolje rečeno antijunaka – mali su, »nevidljivi« ljudi, koji se mire s postojećim nepravdama, prihvaćaju sve nedaće i ustrajno se drže vlastitog jada, pa socijalno osviješten i buntovan autor, koji se zarana zarazio sindikalizmom i socijalizmom, ukazuje na njihov težak položaj te potrebu za promjenom i izlazom iz bezizlaznosti.
Ovo je prvi prijevod ovog Orwellova romana na hrvatski jezik.