Tri

Roman Tri Drage Glamuzine dobio je 2009. godine nagradu tportala za najbolji roman i bio te godine na vrhovima hrvatskih top lista. Prodano je ukupno više od 5000 primjeraka prvog izdanja, a nakon 15 godina iz tiska izlazi novo izdanje tog hvaljenog romana. Iako dosad nije čitan na taj način, Tri je nesumnjivo ženski roman; žene su u knjizi ekspresivnije i dominantnije, žene su te koje povlače poteze, pomiču granice, određuju dinamiku, ugađaju tonalitet. Muški lik je pak onaj koji se ponaša instinktivno i nerijetko kontradiktorno, a tek je post factum kadar zastati i analitički promisliti to što mu se događa. Ali zato je pripovjedački nastup, a u pitanju je samoizlažuća ich forma iz muškog kuta, artikuliran i vrlo suptilan, zbog čega ovaj roman i jest, bila nam tematika razorne ljubavne patnje bliska ili ne, sjajno čitateljsko iskustvo. Preljubnička veza opisana u romanu frenetična je i obezglavljujuća, što se oni više naganjaju i jedno od drugog bježe, skrivaju se i pokazuju, ljube, nadmeću i bjesne to se dramatičnije utiskuju jedno u(z) drugo, ukopavaju u bezizlaznu situaciju. Animalna i visokointelektualna ta se priča materijalizira u prozu hopperovske estetike, koja je nakon niza godina i mnogih čitanja, i dalje vrlo živa. Hana je vrlo seksi i ima stila, ali shvaćamo da njena privlačnost ponajprije proizlazi iz blistavog intelekta. No tu je još nešto, potisnuto, mračno, nepronično, što intrigira i momentalno zavodi, ali i brutalno potamnjuje priču, jer znamo da si visoko riskantna djelovanja, kakva Hana povremeno prakticira, mogu priuštiti samo oni koji više nemaju što izgubiti. Mašina romana nije, dakle, pojava decentnog pripovjedača, nego taj neponovljivo antologijski ženski lik, možda nesiguran i nesretan, ali zaigran i oslobođen, u svojoj samosvojnosti itekako snažan, kakvih je u literaturi, barem domaćoj, malo.