U traganju za izgubljenom košuljicom

Kad je Marcel Proust zagrizao u svoj francuski kolačić, zadužio je europsku književnost ciklusom fikcionaliziranih sjećanja. A što se dogodi kad jedan od najznačajnijih suvremenih albanskih pisaca – Arian Leka – obuče Marcelovu literarnu košulju i vrati se u vlastito odrastanje, u vrijeme vladavine Envera Hoxhe? Otvori se ormar pun raznih uniformi, nama manje ili više poznatih, pionirskih kapa i marama, zavodljivih djevojačkih bluza, naizgled praznih odijela, majica s likovima ubojica koji neupućenima postaju samo slike bez značenja. Dok probire, pregledava i odbacuje, pripovjedaču duboko nedostaje ona izvorna košuljica, placenta u kojoj je rođen, a koja simbolizira praznovjerje da je rođen pod sretnom zvijezdom. U traganju za izgubljenom košuljicom romansirano je sjećanje na kolektivno sjećanje – poigravanje pričom koja neprestano mijenja svoje žarište. Arian Leka impresivnim jezikom ponire u vlastitu intimnu prošlost, ali i prošlost zemlje iza željezne zavjese, nudeći čitatelju čas dalekozor, a čas mikroskop – ukoliko se pogled okrene na sadašnjost. Lekina je igra slatko-gorka; ljepota se skriva u slici dječaka koji na geografsku kartu na kojoj je ucrtano more posipa sol da njegov papirnati brodić konačno zaplovi. Jer i kad nam oduzmu more, ploviti se mora.