Znam kako ću

Luka se, proživljavajući burno adolescentsko doba, počeo loše osjećati. Gubio je samopouzdanje i u tim se nježnim godinama ozbiljno borio sam sa sobom i svima oko sebe. Boli koju je osjećao zbog narušena mentalnog zdravlja suprotstavljao se agresijom i opijatima. Majka je, misleći da mu pomaže, napravila mnoge krive korake, no iskreno se otvorivši prema problemu, pronašli su zajednički put do zdravlja.

Kristina Kuzmič u ovoj knjizi posve otvoreno i bez uljepšavanja govori o detaljima borbe za Lukino zdravlje, o svojim nesigurnostima i greškama te daje dragocjene savjete koji bi mnogim roditeljima mogli biti od velike koristi u suočavanju sa sličnim problemima i njihovu rješavanju.

Posljednje je poglavlje napisao njezin sin Luka.

Ova knjiga dekonstruira brojne „istine“ o roditeljstvu i pokazuje što je zaista pomoglo Kristininoj obitelji da opstane, da Luka izađe iz pakla depresije i anksioznosti te da se otvori zdravom i ispunjenom životu.

Iz predgovora dr. Shefali Tsabary

„Da sam dobila samo dolar od svakog roditelja kojeg sam primila u svojoj ordinaciji i koji mi je rekao: ‘Volio bih da je moje dijete došlo na svijet s uputama’, bila bih nevjerojatno bogata. Na našu žalost, djeca ne dolaze na svijet s takvim priručnikom. Bačeni smo u olujne vode roditeljstva bez vesala i prsluka za spašavanje što mnoge od nas ostavlja izgubljenima na moru. Pravimo se da znamo što radimo, ali to nas pretvaranje vodi u mutnije živo blato sumnje i tjeskobe. No kada se prepustimo ogromnoj složenosti i nepoznanicama tog putovanja, možemo početi tražiti i prihvaćati pomoć koja nam je toliko očajnički potrebna kako bismo preživjeli neizbježnu preplavljenost i tjeskobu na tom putovanju. Ukratko: roditeljstvo je jedan od najtežih poslova na svijetu i svaki roditelj treba pomoć.“