Bob Dylan

Bob Dylan jedan je od rijetkih glazbenika za koje se bez pretjerivanja može reći da su promijenili ono što pjesma može biti. Početkom šezdesetih probio se na folk-sceni pjesmama poput „Blowin' in the Wind“ i „The Times They Are a-Changin'“ i postao glasom jedne generacije. Ta mu je uloga brzo postala tijesna. Sredinom desetljeća prihvatio je električnu gitaru i snimio albume „Highway 61 Revisited“ i „Blonde on Blonde“, na kojima rock dobiva tekstove dotad nezamislive složenosti. Od tada se Dylan neprestano mijenjao: okretao se countryju, gospelu, bluesu i američkoj tradicionalnoj glazbi te rijetko radio ono što se od njega očekivalo. „Blood on the Tracks“ iz 1975. mnogi smatraju jednim od najboljih albuma o raskidu ikad snimljenih, a kasniji albumi poput „Time Out of Mind“ i „Rough and Rowdy Ways“ pokazali su da je i u zrelim godinama ostao jednako uvjerljiv. Godine 2016. dobio je Nobelovu nagradu za književnost za stvaranje novih pjesničkih izraza unutar velike tradicije američke popijevke. Bila je to službena potvrda onoga što su slušatelji znali desetljećima.