Pustinja i njezino sjeme

Roman Pustinja i njezino sjeme započinje prizorom gotovo nezamislive brutalnosti: tijekom dogovora o razvodu Arón baca kiselinu u lice svoje supruge Eligije, a zatim si oduzima život. Njihov sin Mario prati majku tijekom dugog i bolnog niza operacija, od Buenos Airesa do Milana, promatrajući kako liječnici pokušavaju ponovno sastaviti lice koje je izgubilo gotovo sva obilježja nekadašnjeg identiteta. Dok se Eligijino tijelo polako obnavlja, Mario sve dublje tone u alkohol, poroke noćnog života i vlastite pokušaje da razumije obitelj obilježenu ljubavlju, mržnjom, politikom i samouništenjem. Iza njihove privatne tragedije nazire se i Argentina druge polovice dvadesetog stoljeća, zemlja političkih sukoba i dubokih društvenih podjela čije se rane, poput Eligijinih, teško zatvaraju.

Jorge Barón Biza roman je zasnovao na gotovo nevjerojatnoj povijesti vlastite obitelji, pretvarajući autobiografsku građu u nemilosrdno istraživanje nasilja, identiteta i naslijeđa koje roditelji ostavljaju djeci. Nakon što nije uspio pronaći velikog argentinskog izdavača, autor je sam financirao izdanje koje je 1998. objavila mala nezavisna kuća Simurg; Pustinja i njezino sjeme s vremenom je prepoznata kao jedno od najsnažnijih i najneobičnijih djela suvremene argentinske književnosti