Stopala na vrelom pijesku

Ako sad trepnem, sve će se srušiti kao kula od karata. Ako se povučem, nikad neću saznati je li moglo i bolje završiti. Ako pokleknem, potpisala sam si smrtnu presudu. Ukopala sam se u svojem skrovištu i zaustavila dah. Širim prste ljepljive od znoja puštajući da ih propuh suši prirodnim putem. Kroz razbijeno staklo do mene je povremeno dopiralo oskudno strujanje svježeg zraka i ja ga pohlepno udišem, nastojeći izbaciti iz pluća plijesan i ustajalost nagomilane za vrijeme mojeg skrivanja u vlažnom podrumu davno napuštene robne kuće na periferiji. Sve je bilo dobro dok me nisu otkrili...