Žena bez groba

Knjiga je svojevrstan ‘izvještaj o mojoj teti’ austrijskog istraživačkog novinara, prevoditelja i poznatog književnika Martina Pollacka (1944.-2025.), u kojem predstavlja svoja otkrića o životu i tragičnoj smrti svoje rođakinje u komunističkom koncentracijskom logoru u Sloveniji 1945. godine. Rođena je i živjela u malom štajerskom gradiću Laškom, koji je imao miješano njemačko i slovensko stanovništvo. Većina njezine rodbine bili su njemački nacionalisti, a kasnije su čak postali nacisti. Sama nije bila zainteresirana za nacionalnu politiku i podjele te je bila udana za slovenskog učitelja. Tijekom nacističkog režima (1938.-1945.) Slovenci su bili teško progonjeni, čak se u malom gradu dogodio i veliki masakr. Nakon pobjede u ratu, slovenski partizani su uzvratili deportacijama, zatvaranjima i pogubljenjima kolaboracionista, zbog čega je većina njemački govorećih stanovnika Laškog pobjegla u Austriju, koja je bila pod britanskom kontrolom. Teta je ostala u staroj obiteljskoj kući sa svojim suprugom, ali je odvedena u logor u regiji i tamo umrla. Pokopana je u obližnjoj masovnoj grobnici, njezini posmrtni ostaci kasnije nisu mogli biti identificirani, niti točan uzrok smrti. Martin Pollack predstavlja ono što je mnogo godina kasnije mogao saznati o načinu života svoje tete, političkim, nacionalnim i političkim podjelama u obitelji koja je generacijama živjela u regiji gdje se slavenska i njemačka kultura miješaju i sukobljavaju pod radikaliziranim političkim konstelacijama. Pollack također prikazuje komplicirane i spokojne tradicije svakodnevnog života u srednjoeuropskom ‘graničnom gradu’, città di frontiera, kako je Claudio Magris nazivao Trst, ali ovdje mnogo manjem i idiličnom Laškom (na njemačkom Tüffer). Knjiga sadrži nekoliko povijesnih fotografija obitelji, ali su mu lokalni istraživači i fotografije pomogli svojim arhivima. Rezultat je uzorna anatomija grada, njegove zajednice, navika i karaktera, moderni odjek Proustovog djela U potrazi za izgubljenim vremenom, koje je napisao vrli istraživač, pisac i intervjuist, vjerojatno najbolji od Egona Erwina Kischa. Žena bez groba može se smatrati i drugom knjigom Pollackove „studije slučaja“ o njegovim nacističkim precima – posebno ocu koji je bio strašan, visokorangirani krvnik SS-a – koju je objavio pod naslovom Mrtvac u bunkeru i postao međunarodno poznat. Ovo djelo važan je mikrodokument o srednjoeuropskim nacionalizmima, fašizmima i ksenofobiji.