Moj pas i ja projektujemo srčane mane

Moj pas i ja projektujemo srčane mane pjesnički je prvijenac novosadskog autora Marka Jovanovića, unikatni poetski dijalog, a zapravo solilokvij i suput s najboljim prijateljem, psom.

Autor je čas potresno autorefleksivan , čas prozaičan i duhovit, pa nas dodiruje satirom te uvlači u vlastite snove o revoluciji, obitelji, pjesmi i viziji mogućeg zaigranog svijeta, pa drugi tren zadirkuje i sebe i nas, spušta nas na zemlju krutom realnosti trenutaka kad su kavane puste, a psi više ne laju, a ulice su prekrivene tišinom. I iz te tišine rađa se nova pjesma, počesto s otrijeznujućim humorističnim završetkom.

Jovanovićeva poetika na tragu je bitničke književnosti, atmosfera kao da nas priprema za imaginarne stvari, a vraća nas tradiciji bluza, jutrima, vremenu tik pred stih, neopterećeno žanrom i formom, a usklađenog ritma i kompozicije stiha. Autorov introvertni svijet utisaka i uspomena vrvi metaforama , i sve je pripremljeno kao da da ne preostaje ništa drugo nego da napiše pjesmu. I svi smo dobrodošli.