Krugovi u žitu

Zbirka Krugovi u žitu Mladena Blaževića već naslovom obećava misterij, a rastavimo li sintagmu, naslutit ćemo cirkularnost i žito, temeljnu ljudsku kulturu, onu koja je omogućila civilizaciju. I neće nas takav naslov pogrešno navesti, jer ova se zbirka može čitati i kao olupina romana od kojega su ostale nosive grede pjesama ili pak epopeja o civilizaciji, odiseja čovječanstva koja zahvaća obzor sličan onome Odiseje 2001., samo još malo veći: od prapočetaka na Zemlji do kolapsa i novih početaka, u nekom novom ambijentu.

Pjeva i pripovijeda tako Blažević kao neki rapsod bez rapsodije, bez stega metrike, pa još s dosta kovanica epsko-lirski, na fonu znanja i njegova gubitka, isto vrijedi i za memoriju, pa će leksik biti prošaran motivima i pojmovima s područja arheologije, antropologije, lingvistike, matematike… Pjeva o temeljnom, o primordijalnom, o bitkama kulture i prirode i ljudske vrste sa svojom i drugim vrstama. O evoluciji i revolucijama koje završavaju dijelom i kao e-volucija. No, temeljan je sukob čovjeka sa samim sobom, ovladavanje sebičnim genom, tom životnom zadaćom. Često je okrutan taj posao, baš kako to zna i ova poezija biti, ali zato ne manje, nego više veličanstven. - Kruno Lokotar